Prema okruženju uporabe, može se podijeliti na industrijske plinske alarme i kućanske plinske alarme, a može se podijeliti na fiksne alarme za zapaljive plinove i prijenosne alarme za zapaljive plinove prema njihovim vlastitim oblicima. Prema principu rada, to su alarmi na principu senzora, alarmi za infracrvenu detekciju i alarmi s visokom povratnom energijom. Većina koristi alarme koji se temelje na senzorima, a alarmi s povratom visoke energije još su u razvoju zbog svoje visoke cijene.
Industrijski fiksni alarm za zapaljive plinove sastoji se od alarmnog kontrolera i detektora. Kontroler se može postaviti u dežurnu sobu i uglavnom kontrolira svaku točku nadzora. Detektor se postavlja na mjesto gdje postoji najveća vjerojatnost curenja zapaljivog plina. Njegove osnovne komponente ugrađene su u senzor zapaljivih plinova, senzor otkriva koncentraciju plina u zraku. Detektor pretvara koncentraciju plina detektiranu senzorom u električni signal i prenosi ga do kontrolera putem kabela. Što je veća koncentracija plina, to je jači električni signal. Kada koncentracija plina dosegne ili premaši alarmnu točku koju je postavio alarmni kontroler, alarm će se poslati. Signal alarma i može pokrenuti vanjsku opremu kao što je solenoidni ventil i ispušni ventilator za automatsko uklanjanje skrivenih opasnosti.
Prijenosni alarm za zapaljivi plin je ručni, a osoblje ga može nositi sa sobom kako bi detektirao koncentraciju zapaljivog plina na različitim mjestima. Prijenosni detektor plina integrira kontroler i detektor, koji je kompaktan i fleksibilan. Glavna razlika u usporedbi s fiksnim plinskim alarmima je u tome što se prijenosni plinski detektori ne mogu spojiti na drugu opremu.
Alarmi za zapaljivi plin u kućanstvu također se mogu nazvati alarmima za plin, koji se uglavnom koriste za otkrivanje curenja plina u kućanstvu i sprječavanje trovanja plinom i nesreća s eksplozijom plina.
